Ako ste od onih koji još uvijek nisu gledali mjuzikale, ali nemate posebne predrasude, obavijestite nam nešto. Početi ih gledati. Prvo, mjuzikli su važan dio moderne popularne umjetničke kulture. Drugo, to stvarno može svidjeti!
Evo sedam velikih nastupa kako bi počeli.Katedrala Pariške Majke Božje
Vjerojatno se sjećaš kako se Petkun glas jede od svakog željeza, a ipak - ako nisi vidio mjuzikl, to je vrijedno vidjeti. I to je bolje u original, jer, naravno, prevoditelji su pokušali napraviti prijenos opreznog, ali mnogo zanimljivo izgubljenog u procesu, kao što je obično prevedeno.
Nema potrebe znati francuski da gledaju izvornu formulaciju "katedrale". Glazbenom, kao i spektru, vrijedi priprema. Pročitajte doslovni prijevod libreta, za početak. I moralno je uzeti ono što je zemljište drugačije od rimskog Huga, jer u konačnici muzikalni alegorijski govori o nama o suvremenim društvenim problemima. I ulogu likova i njihovu priču, a njihova vizualna odluka na kraju služe za otkrivanje ideje o izvedbi, a ne za doslovni prijenos romana na pozornici.
Ako uzmete i veliki, onda je to odnos moći ljudi i prava lišena, povijest obične i dnevne diskriminacije. A posebno, problemi migracije, bezbrađenost žena i bezbražnost osoba s invaliditetom, refleksije o mjestu umjetnosti, općenito, općenito, uživajući u povijesti razarača strasti onih koji su mnogo moćniji Za vas, naći ćete mnogo hrane za razmišljanje.
Uopće, nije čudno da je gomila Cigana odjevena u najpopularnije hoodie trenirke među arapskim mladim ljudima, a stražari su naoružani čeličnim barijerama i gumenim palicama.
Dracula: između ljubavi i smrti
Bruno Peltier, koji je odigrao pjesnik-pripovjedača Grenguara u "Katedralu", ovdje govori u glavnoj ulozi - karizmatičan, seksualno zabrinut negativni vampir. Djelovanje se čini vrlo neurednim, vizualni red je zastrašujuće prljav, i još uvijek nije impresivan i nemoguće ne dobiti dovoljno.
Kao i prethodni mjuzikl, ovaj roba razmišljati o društvenim pitanjima. Prvi: čovječanstvo je odvratno, jer stvara strašne stvari. Drugi: gdje postoji nasilje, ne može biti prave ljubavi.
Za razliku od "katedrale", u "Drakuli" aktivnih osoba cijelog deset. Vlad Dracula, okrenuta prema vampiru svoje voljene nevjeste i posvećenoj vlastitim ljudima. Nevjesta je element i slična njezinoj mina volonterskoj djevojci iz dvadeset prvog stoljeća. Liječnik (vjerojatno Crveni križ) Van Helsing i njegova kći Lucy, koji je odlučio da ima vremena da promijeni ovaj svijet. Mladi rudnici, novinar i njegov prijateljski reporter, ovisnik o drogama Renfield, koji je došao do transakcije s vampirom da dobiju Lucy u njegovoj uporabi. Tri "nevjeste" Drakulas.
Akcija, iako se proglašena u Rumunjskoj, događa u svim znakovima u uvjetovanoj slavenskoj zemlji, rastrgan ratom, da opet i opet izgleda relevantno. I da, naravno, mora se promatrati s prijevodom pjesama u rukama. Tekst je od velike važnosti. Spoiler: Lucy će umrijeti. I njezin otac. Dracula će se naći odvratno, a prije nego se publika pokaže iz odvratnih strana. Zato što je Peltier, naravno, voli okrenuti, ali istina o slici i ideji više voli.
Don Juan
Ako između "dramatičnog i društveno" i "dramatičnog i lijepo" ćete odabrati drugi, a zatim "Don Juan" je ono što trebate. Ljubav i karma, prekrasne kostime, šarene plesove, puno flamenka nastupe pozvanim ciganskim plesačima i izvrsnim francuskim plesačima, zasebnu trešnju za ljubitelje Gypy Kings grupe - Cigani Chico u ulozi Tsygan Chico, i pogodi što glazbeni tim je u svom vremenu govorio.
Ovdje morate uhvatiti prijevode teksta, čak i ako posjedujete francuski: dio Arya ide na katalonu!
Mladi, lijepi i bezdušni zavodnik, sin časni španjolski plemić, ide u život, ostavljajući iza slomljenih srca, a ponekad i leševe. Sve u ime tako da nema noći ne ostaje bez tjelesnih užitaka. Njegova nevjesta (ili žena?) U očaju, njegov prijatelj je tužan i sve veći pad Don Juana i patnju nesretne mlade žene. Ali jednog dana, sudbina, naravno, kažnjava.
Kao češće u francuskim mjuziklima, mnogo simbola i alegorija, ali čak i bez razumijevanja koji nagovještava na koje nagovještaj, akcija se savršeno percipira. I svaka druga arija povlači udarac koji želi Hum.
Monte cristo
Unatoč francuskom imenu, ovo je naš ruski izvorni mjuzikl. Kao iu slučaju "katedrale Pariškog Gospe", parcela je nešto promijenjena u odnosu na roman Dumasa. Neke priče se uklanjaju, drugi su kombinirani, ali općenito je ideja ostala ista: kao odvratna izdaja - i kao odvratna pravedna osveta za izdaju.
Za razliku od prethodnih mjuzikala, ovaj može i morate pogledati scenu, a ne u zapisnik. Odlazi u kazalište "Moskva operetta".
Kao i francuski, postoje mnogi simboli i alegorije, kostimi i ples nose svoje značenje. Mnogi se čini previše zategnutim prvim, "narativnim", dijelom, ali napetost i svjetlina drugog - akcija izravno na loptu osvetoljubivog monte cristo - sve je nedvosmisleno doseže. Izloženost Fernana i Wilfore, pobune Sina Sina Sina Sina Sina Sina i kćeri druge, transformacija novinara u potpunosti ima svoje lice govoriti i ravnodušnim prema pravdi gomile ... teško je ostati uhvaćen. I, za razliku od knjige, smrt Monte Cristo na kraju prirodno postaje duže. Kao osveta i pravda - malo različitih stvari.
Grof orlov
Još jedan odličan domaći mjuzikl, a sada se može vidjeti i na pozornici. Konačno, počeli smo napraviti slične emisije na povijesnim događajima ne dvadesetog stoljeća! Ruska priča nije gora od francuskog, a glazbenica je izašla zanimljivija od inozemstva o fronu.
Onaj koji je gledao Monte Cristo, u "stupcu", vidjet će mnoge poznate osobe i, možda će biti oduševljeni kao rođaci. Ovdje su svi na svom mjestu. Broj Orlov, Catherine II, Princeza Tarakanov ... Što je mjuzikl? Naravno, o ljubavi i moći. O čovjeku i stanju. Na složenu interakciju malog i velikog. I da se vlasti uvijek ispostavljaju da su jači od ljubavi, i sve.
Za šarene, mjuzikl se može natjecati s Don Juanom, na dramatičnoj - s Monte Cristoom.
Mali princ
Usporiti. Tužno. Savršeno. Zamišljeno. Priča o malom princu nije za djecu. Ona je za djecu unutar odraslih - sjede tamo, poput slona unutar kabine. Ovo nije sjajna drama. Ovo je vrlo mirna napetost najljepših nizova duše.
Nije potrebno znati tekst. Dovoljno za čitanje knjige Saint Exupii. Zemljište glazbe ponavlja priču o knjizi. Ali dojmovi postaju oštriji. U ariji "Baobaba" ste tako jasno svjesni onoga što vidite da vidite priču o fašizmu, a ne samo o stablu. Ljudi se smiju mladim Antoine tamo, iza izmaglice - ljudi zauvijek koji je otišao pred ratni svijet.
Odvojeno spomenuti zaslužuje akrobattek-zmiju. Ljepota je nevjerojatna. Istina, hitovi nisu toliko ... pjesmu o ružama, pjesmi o Baobab, duet s lisicom - ovdje je, možda, cijeli popis. Ali mjuzikl jednom i zauvijek mijenja ideje o mjuziklima kao oblik emisije, gdje postoji glasna gužva u slanoj vodi.
Mačke
Osobito izvorna izjava mačaka, na engleskom jeziku. Može se reći da se mjuzikl mora vidjeti jer su mačke svete. I u stvari, ako nisam vidio "mačke", znate za mjuzikle, oh kako ne sve. Čini se da je to jedina odrasla show napravljena na zbirci dječjih pjesama.
To je zbog izvora teško reći nešto definirano o parceli. Prije nas je život fancy doslovnog smisla riječ mačaka, neuredna, puna njegovih radosti i pečata ... i čudne mačje bajke, legende i običaji.
Vidite, naravno, bolje od originalne britanske verzije, ali i na ruskom, nije loše: kada je prijenos bio, općenito, ništa za izgubiti.
Tekst Autor: Lilith Mazikina
Koristi fotografije iz prikaza spomenutih u članku,
uključujući one koje su preuzete s mjesta kazališta Moskovske operete